Popularni vicevi (4271 to 4280)

Kako je Mujo zaprosio Fatu

Došao Mujo kod Fatinih roditelja tražiti dozvolu da se ožene, a Fatini pobjesnjeli, izderu se na njega i izbace ga van iz kuće.

Mujo ljutito izađe van i gunđajući krene prema kafani:

- Dobro, dobro, samo vi pizdite, za devet mjeseci ćete me moliti da je ženim!

Došao Mujo u policiju prijavit...

Došao Mujo u policiju prijaviti da je Fata nestala, a tamo već jedan čovjek prijavljuje nestanak svoje žene Katarine. Pita policajac kako izgleda Katarina, a čovjek odgovara: 'Duge noge, plava, velike grudi...'
Policajac se okrene Muji: 'A vaša Fata?'
'Ma, zaboravi Fatu! Idemo tražiti Katarinu!'

OVO MORATE PROČITATI, ZA SVE ONE ROĐENE 1950-TE, 60-TE, 70-TE I 80-TE …

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes
U to vrijeme upozorenja u stilu “čuvati daleko od dohvata djece” na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i
NITKO
nije umro zbog toga
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli
zato što smo smo se
STALNO IGRALI VANI
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.
Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.
I nikad nije bilo problema…
Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole…
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms…….
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva
Naše generacije su dale najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali

Pričaju dva prijatelja: 'Kak

Pričaju dva prijatelja: 'Kako se završila tvoja svađa sa ženom?'
'Dopuzala je na koljenima do mene!'
'I što je rekla?'
'Izlazi ispod kreveta da ti ja ne bi došla tamo!'

Zove Haso iz Nemačke brata

Zove Haso iz Nemačke brata Muju i pita:
Šta želiš da ti donesem, buraz?
Mujo:
Ako možeš, kupi mi iPhone, to mi je želja.
Haso:
Ma, nema problema, 4 ili 5?
Mujo:
Jok brate, jedan mi donesi, dosta mi je jedan.

Bio Mujo kod zubara pa kaže...

Bio Mujo kod zubara pa kaže:
Doktore, mene ovaj zub boli kad jedem marmeladu, vadite ga!

Izvadi doktor zub, a Mujo kaže:
Daj mi ga sad.

Doktor:
Šta će ti?

Mujo:
Da ga bacim u wc školju da jede govna kad nije hteo marmeladu!

Fata trudna

Kaže Fata Muji:
Trudna sam!
Mujo će iznenađen:
Kako bolan trudna, pa pazio sam?!?
Pa to ti je kao u saobraćaju, džabe ti što paziš kad drugi ne paze!

Hvali se Amerikanac Bosancu

Hvali se Amerikanac Bosancu kako njegova država stalno napreduje, kako se kod njih sve bolje i bolje živi, pa kaže:
Evo već sutra mi ćemo živeti bolje nego danas.
A Bosanac mu odgovara:
Nije to ništa, mi već danas živimo bolje nego što ćemo živeti sutra!

Vremenska prognoza na radiju j

Vremenska prognoza na radiju javlja,da je u Sibiru minus 55. Zove lik brata u Sibir i pita ga koja je temperatura kaze minus 35. Ja cuo da je minus 55, mozda je napolju nisam izlazio

Teroristi...

Mili moji i dragi,

Prvo da vam javim najvažnije: Živ sam!

Zatim još jedna dobra vest: Ne mora da se plati otkup za moje oslobođenje!

Međutim, istina je da se još nalazim kod terorista. Čuli ste da su me džihadisti oteli sa građevine dok sam radio na mešalici ovde u pustinji zajedno sa kolegom Stamenkom. Mogu vam reći da je na početku bilo čupavo. Teroristi su nas strpali u džakove i odvukli u njihov kamp, a zatim skakali oko nas mašući puškama i vičući nešto o Alahu i Džihadu. A onda su sve to snimali kamerom. Kažem ja Stamenku da će izgleda da traže za nas otkup. Onda smo ga najebali burazere - kaže mi Stamenko.

I zaista, prvo su ih otkačili u našoj ambasadi. Ukinuta zadnja državna zajednica, a još nije došao naš novi ambasador. Onda su zvali tu firmu kod koje smo radili. Ispostavi se da je gazda već primio drugu dvojicu na mešalicu i da ga mi uopšte ne interesujemo. Na kraju su spakovali one snimke i poslali našoj Vladi u Beograd.

I tako smo mi čekali i čekali i čekali, pa sam ja od duga vremena popravio neki njihov rashodovani tenk jer sam bio tenkista na Kosovu. Oni su se silno iznenadili, a ja sam objasnio da je to sitnica. Stamenko ih je učio gađanju iz ručnog bacača, on je bio na Vukovaru. Ja sam im posle očistio topove, jer sam u vojsci u Bosni bio artiljerac a Stamenko im pokazao neke trikove sa kamuflažom dok smo se krili od NATO pakta.

I tako, sad smo zaposleni kao instruktori kod terorista. Plata je bolja nego na mešalici, a bolji su i uslovi, tako da se ništa ne brinete - čim mi istekne ugovor, eto mene kući...

Srdačno vaš Milivoje